Ruskinja FARMACEUTKINJA se udala za Radovana: Žive u srpskom selu, a željom je PROREKLA svoju sudbinu - Najnovije Vijesti

Ruskinja FARMACEUTKINJA se udala za Radovana: Žive u srpskom selu, a željom je PROREKLA svoju sudbinu

ožu 14, 2023

Elena i Radovan su se upoznali u Moskvi, dobili četvoro dece, a sada žive mirnim životom u srpskom selu Orašlje u Republici Srpskoj

Elena je Ruskinja koja je se zaljubila u Radovana u sred Rusije i odlučila da svoj život provede sa njim u jednom selu u Republici Srpskoj. Ispričala je svoju priču za naš portal.

– Ardimskij je malo selo u Rusiji, moje selo gde sam rođena, gde sam provela detinjstvo. Njegovi lepi pejzaži nikoga ne ostavljaju ravnodušnim! Stanovnici našeg sela se pretežno bave poljoprivredom. Omladina radi u susednim gradovima.Ovako je Elena započela svoju priču.

Rođena je u Rusiji, živela i odrasla. Vodila miran i lep život, prvo na selu, a potom u gradu Saratovu. Na svom poslovnom putovanju je upoznala Radovana, Srbina iz Republike Srpske. Išla je vozom koji nije išao za Harkov, Gomelj, Lenjingrad… Njen put je vodio do Moskve, taj put je bio njena sudbonosna odrednica.

– U svom gradu nisam srela nijednog Srbina, tako da me je veliko iznenađenje čekalo već na samoj železničkoj stanici. Dok sam tražila izlaz u metrou, primetila sam nekoliko tamnokosih muškaraca koji su glasno razgovarali i smejali se. Upoznala sam svog budućeg muža u centru ogromne Rusije, u samom srcu Moskve. Na Crvenom Trgu. I nakon nekoliko neuspešnih pokušaja da pronađem “Večni plamen” i ne izgubim se u ogromnom prostoru, odlučila sam da priđem tamnokosom visokom čoveku i da ga pitam za pomoć.

Radovan je došao u Moskvu kao fizički radnik. Došao je da zaradi novac, a za nju je bio samo običan stranac koji se našao tu igrom slučaja i odlučio je da joj pokaže Moskvu, njoj pravoj Ruskinji. Da želja i te kako može da postane prelepa stvarnost, uverila nas je ova iskrena žena.

– Okolo su neka deca veselo sakupljala novčiće iz kruga otisnutog na asfaltu. A turisti su, jedan za drugim bacali sitan novac preko ramena. Došao je red na mene i držala sam u šaci novčić od 5 rubalja, i neverujući ali maštajući, poželela prvo što mi je palo na pamet – da se udam za ovog zgodnog čoveka kojeg sam upoznala pre pola sata.

Eleninu šašavu želju Radovan je saznao tek posle 5 – 6 godina zajedničkog braka. Kaže da joj je bilo važno da su iste vere i da su oboje pravoslavci. Bilo joj je važno da se razumeju. Doduše, za početak samo osmesima i zaljubljenim pogledima, jer, kako kaže, za nju je bilo teško da razume srpski jezik.

– Kada sam počela da učim srpski, bilo je teško savladati, pa čak i da razumem muža šta mi priča na srpskom. Zvučalo mi je čudno i podsećalo me je na provincijalni govor moje bake. Na ruskom se udaja kaže “замужем”, tj. u neku ruku stati iza muža. Mi Ruskinje većinom to shvatamo bukvalno – iza muža kao iza kamenog bedema. Zato tražimo takvog bračnog druga sa kojim se osećamo bezbedno i samouvereno. A takvi su Srbi.

Elena je Ruskinja koja je se zaljubila u Radovana u sred Rusije i odlučila da svoj život provede sa njim u jednom selu u Republici Srpskoj. Ispričala je svoju priču za naš portal.

– Ardimskij je malo selo u Rusiji, moje selo gde sam rođena, gde sam provela detinjstvo. Njegovi lepi pejzaži nikoga ne ostavljaju ravnodušnim! Stanovnici našeg sela se pretežno bave poljoprivredom. Omladina radi u susednim gradovima.

Naj žena

Ovako je Elena započela svoju priču.

Rođena je u Rusiji, živela i odrasla. Vodila miran i lep život, prvo na selu, a potom u gradu Saratovu. Na svom poslovnom putovanju je upoznala Radovana, Srbina iz Republike Srpske. Išla je vozom koji nije išao za Harkov, Gomelj, Lenjingrad… Njen put je vodio do Moskve, taj put je bio njena sudbonosna odrednica.

– U svom gradu nisam srela nijednog Srbina, tako da me je veliko iznenađenje čekalo već na samoj železničkoj stanici. Dok sam tražila izlaz u metrou, primetila sam nekoliko tamnokosih muškaraca koji su glasno razgovarali i smejali se. Upoznala sam svog budućeg muža u centru ogromne Rusije, u samom srcu Moskve. Na Crvenom Trgu. I nakon nekoliko neuspešnih pokušaja da pronađem “Večni plamen” i ne izgubim se u ogromnom prostoru, odlučila sam da priđem tamnokosom visokom čoveku i da ga pitam za pomoć.

Radovan je došao u Moskvu kao fizički radnik. Došao je da zaradi novac, a za nju je bio samo običan stranac koji se našao tu igrom slučaja i odlučio je da joj pokaže Moskvu, njoj pravoj Ruskinji. Da želja i te kako može da postane prelepa stvarnost, uverila nas je ova iskrena žena.

– Okolo su neka deca veselo sakupljala novčiće iz kruga otisnutog na asfaltu. A turisti su, jedan za drugim bacali sitan novac preko ramena. Došao je red na mene i držala sam u šaci novčić od 5 rubalja, i neverujući ali maštajući, poželela prvo što mi je palo na pamet – da se udam za ovog zgodnog čoveka kojeg sam upoznala pre pola sata.

Eleninu šašavu želju Radovan je saznao tek posle 5 – 6 godina zajedničkog braka. Kaže da joj je bilo važno da su iste vere i da su oboje pravoslavci. Bilo joj je važno da se razumeju. Doduše, za početak samo osmesima i zaljubljenim pogledima, jer, kako kaže, za nju je bilo teško da razume srpski jezik.

– Kada sam počela da učim srpski, bilo je teško savladati, pa čak i da razumem muža šta mi priča na srpskom. Zvučalo mi je čudno i podsećalo me je na provincijalni govor moje bake. Na ruskom se udaja kaže “замужем”, tj. u neku ruku stati iza muža. Mi Ruskinje većinom to shvatamo bukvalno – iza muža kao iza kamenog bedema. Zato tražimo takvog bračnog druga sa kojim se osećamo bezbedno i samouvereno. A takvi su Srbi.

Naj žena

Elena kaže da je prvo što je zavolela kod Radovana bio taj domaćinski momenat. Po njenim standardima je lep, visok, zgodan, ali i pravi bedem, odiše muževnošću, stabilnošću. Pronašla je čoveka koji je do tada postojao samo u bajkama o muškarcima junacima, spasiocima.

– U Rusiji muškarci uglavnom izgledaju drugačije. Svetlije su puti, nižeg su rasta od žena i ta razlika upada u oči. To je prvi veoma prijatan utisak koji srpski muškarci ostavljaju na Ruskinju. Srbi često imaju ozbiljne namere kada su u pitanju žene. Oni traže svoju ljubav i žele porodicu i decu, sa kojima će da čuvaju tradiciji i gaje krajnje pažljive odnose prema roditeljima, kao i ljubav prema deci. Srpski muškarac vodi glavnu reč, zna da “lupi šakom o sto”. Međutim, rado provodi vreme sa mališanima, jako je brižan prema ćerkama. Srbima su deca najveće bogatstvo. Za njih oni ne žale ni vreme ni novac.

Nakon što su se venčali, Elena i Radovan su živeli u Moskvi 10 godina. U ljubavi se stvorilo četvero dece: Milica, Daniela, Adriana i sinčić Svetoslav. Sva deca je rođena u Moskvi.Osim što su naučili da se raduju malim stvarima, deca su na selu proširila i druge vidike. Elena smatra da ni selo ni grad ne mogu da vaspitaju decu, ako roditelji nisu stopostotno uključeni u vaspitanje i iznosi svoj lični primer:

– Baš često čujemo da naša deca lepo vaspitana, vredna i uspešna u školi. To što su na selu, ne znači da su uskraćena za bilo šta ako mi kao roditelji prihvatimo odgovornost da im posvećujemo dovoljno vremena. Lakše je deci pokazati dobar primer ponašanja sa ljubavlju i pažnjom, nego ih učiti forsiranjem, vikanjem i kaznama. Naravno imamo svoja pravila: Ne bacamo smeće gde stignemo u kući i napolju, čak i podignemo praznu flašu ili papir koji je bacio neko drugi. Imamo vreme za sebe, pa koristimo magične reči poput rečenice: “Uradi nešto kad si sam, uradićeš i pred drugima da te ne bude sram”. Mi smo u komunikaciji isključili naredbe poput ‘Daj mi ono!’, ‘Uradi ovo!’. Očim ih da budu svesni svakog postupka. Posle se štrecnete od nelagodnosti kad vam ono odgovori istim tonom ili pocrvenite kada to uradi nekom drugom. Otkako smo na selu, imam vremena za njih i njihove potrebe, ne prekidam ih u sred rečenice. Mi nigde ne žurimo, na pameti nam nisu nikakve druge stvari i imamo strpljenja da slušamo dečija naglabanja i zapitkivanja o nekim banalnim stvarima. Konstantno dečije zapitkivanje može da bude zamorno, ali je lepo kada su radoznala i željna da nauče. Tako im gradimo samopouzdanje, da uvek znaju da je njihova reč bitna i dajem im na važnosti da treba da budu zainteresovana za svet oko sebe – ovako Ruskinja objašnjava prednosti vaspitanja male dece na selu.

IZVOR>NAJZENA.RS

By admin

Sličan Sadržaj

You cannot copy content of this page