PLEMETINA Mile Pavlović, iz okoline Karlovca, prije 12 godina se s roditeljima, bratom i sestrom, zbog ratnog vihora i operacije “Oluja”, našao u Obiliću, nadomak Prištine, sa još nekoliko desetina svojih sunarodnika.
Bili su smješteni u barake jednog preduzeća i čekali da se situacija stabilizuje i da se vrate na svoja imanja. Pavlovići su, međutim, tu preživjeli i kosovski rat. Miletov brat se ubrzo poslije dolaska UNMIK-a vratio u rodni kraj, a Mile je ostao. `Ovdje sam se oženio. Supruga mi je Albanka, a ja Srbin. Za mene nema veze ko je koje nacije ili vjere, svi ljudi su isti – samo postoji čovjek i nečovjek. Naučio sam ovdje pomalo albanski i romski da govorim i ne mislim da se vraćam u Hrvatsku`, kaže Pavlović.
Da ljubav nema granice najbolji su dokaz on i njegova supruga Ajša, Albanka iz Prištine. Ljubav se rodila u izbjegličkom kampu i to u vrijeme NATO intervencije. Spojila ih je, kažu, ista muka – izbjeglištvo. Sada su srećni zbog toga. Imaju dvije kćerke. Starija na jesen treba da pođe u školu, a druga ima tek tri godine. `Pa eto, tako se desilo, ljubav je ljubav, zavoljeli smo se i pored protivljenja mojih roditelja vjenčali smo se. Moji roditelji su se dosta protivili, ali popusili su i pomirili smo se nakon osam godina. Idemo jedni kod drugih i oni mnogo vole unuke`, priča Ajša.
Mile ističe da on nije imao većih problema s roditeljima i sunarodnicima. `Niko mi ni riječ nije prebacio. Mnogi se čude, ne vjeruju da je moja Ajša Albanka. Sa mojim roditeljima nismo imali problema, sada žive tu pored nas i prihvatili su je kao svoje dijete. Rekli su ako ti želiš tako, ako se volite i slažete i mi ćemo da je prihvatimo`. Ajša je na Kosovu živjela među Romima, Albancima, Aškalijama. Mile je u Hrvatskoj živio u multietničkoj sredini. Brakovi između Srba, Hrvata ili Bošnjaka bili su normalna pojava. `Malo je na Kosovu bilo čudno, možda i zbog različitih jezika, ali za mene to nije bio nikakav problem. Ljudi nisu mogli da shvate ljubav između Srbina i Albanke i to u vrijeme NATO intervencije. Mi smo i sklopili brak upravo u tom periodu i ne kajemo se zbog toga`, kaže Mile.
Ajša i Mile su sa još nekoliko desetina familija iz redova albanske, srpske, bošnjačke i romske nacionalnosti prije nekoliko mjeseca dobili dvosoban stan u nedavno izgrađenoj jednoj od dvije stambene zgrade u Plemetini, nedaleko od Obilića. `Zaista nam ovaj stan mnogo znači pošto nismo imali ništa svoje. Živjeli smo u starim barakama. Zimi hladno, a ljeti vruće. Higijenski uslovi su bili nikakvi. Ni sami ne znamo kako smo tu proveli prethodnih osam godina`, kaže Ajša. Pavlovići su dobili dvije sobe, kuhinju sa nišom, kupatilo i špajz. Što se bezbjednosti tiče, kažu da u Plemetini nemaju problema, Odlaze i do Obilića i do sada je sve bilo u redu.
Mile radi u komunalnom preduzeću u Plemetini i osim plate dobija i socijalnu pomoć od 60 evra. U njihovoj zgradi živi još šest srpskih familija.
IZVOR:NEZAVISNE.COM
Facebook Comments