Osim svekrve Radojke, koja je jedva dočekala snahu u kući, lijepo su je, kaže, prihvatili i mještani
Naučila sam srpski jezik kao da sam ga oduvijek govorila. A i ovdje sam se odlično snašla, jer su me svi lijepo prihvatili. Najsretnija sam, u stvari, što mi je suprug pun razumijevanja i što je kruna našeg zajedništva i ljubavi trogodišnja Bojana.
Ovim riječima na čistom srpskom jeziku, uz široki osijmeh priča Edmonda Kardaku Tomić (38), Albanka iz Skadra koja se prijje nepunih pet godina udala za Zorana Tomića (39) iz kuršumlijskog brdsko-planinskog sela Sagonjeva.I dok za ruke drži malenu djevojčicu, Edmonda objašnjava da su iz sela udaljenog tridesetak kilometara došli do Kuršumlije kako bi završili neophodnu papirologuju.
“Sjećam se našeg vjenčanja u oštinskoj sali. Tada mi je bio potreban prevodilac, jer sam znala samo nekoliko srpskih riječi. A, eto, sada mogu drugima da držim časove iz srpskog jezika – priča kroz osmijeh Edmonda i priznaje da se uprkos jezičkoj barijeri i po dolasku u suprugovo selo odlično snašla.Osim svekrve Radojke, koja je jedva dočekala snahu u kući, lijepo su je, kaže, prihvatili i mještani.
“To mi je pomoglo da prebrodim sve nedoumice i nepoznanice na koje sam u početku nailazila”, kaže Edmonda dok njenu priču pažljivo prati suprug i potvrdno klima glavom. Zoran kaže da se nije pokajao zbog izbora supruge.
Pošto ovdje nije bilo djevojaka koje bi se udale za mladića na selu, odlučio sam da sa bratom i rođakom krenem u Albaniju jer sam čuo da djevojke iz Skadra žele da se udaju za naše momke”, priča Zoran, koji u šali kaže da je ženidbom sa Edmondom dobio glavnu premiju na lutiriji.
“Iako ništa nismo imali ugovoreno, uspjeli smo da pronađemo ženu koja razumije srpski i koja nas je uputila na Edmondinu porodicu. Još toga dana smo dogovorili brak, ali smo kasnije još jednom otišli sa poklonima za njenu porodicu, a nju poveli sa nama. Odmah je pokazala koliko je vrijedna i da razumije život na selu, iako je do tada živjela u gradu.Žive od poljoprivrede, obrađuju imanje, gaje jagode, maline, a od rada su uspjeli da kupe i automobil, tako da sada lako stignu do grada. Zoran je sretan i zbog trogodišnje kćerkice, ali se nada da će Bojana uskoro dobiti brata ili sestru.
“Uz našu Bojanu sada imamo troje djece u selu, a ja se nadam da će ih biti još i da će ovo naše selo, koje je pogodno za razvoj voćarstva, imati još mladih bračnih parova i djece”, kaže Zoran na kraju susreta.”Kuma Edmonda je dobra i vrijedna. Kuća mojih kumova je zablistala otkako je kročila u nju, a pri tom je i odlična domaćica”, priča vjenčani kum Tomića, Tomislav Đorđević, koji naglašava da je Edmonda tradicionalno vaspitana, što se u kuršumlijskom kraju, kaže, mnogo poštuje.
IZVOR:NOVI.BA
Facebook Comments