Da ljubav ne poznaje granice, dokazala je Anđela Savić, Srpkinja koja se zaljubila u Albanca i odlučila da se usprotivi svim uvjerenjima.
Uprkos protivljenju njene mame, odlučila je da ode i posjeti ga. Njihova ljubav je zabranjena od samog početka, ali ova mlada djevojka nije ni slutila šta će tamo zateći. Prenosimo vam njen blog u cjelosti.
“Tri nedjelje. Tri nedjelje sam vodila rat sa mojom mamom kada sam joj saopštila da želim da posjetim dečka koji živi u Albaniji. A zašto? Zbog nekih glupih predrasuda. Činjenica da je on proveo više od mjesec dana u Beogradu nije bila dovoljna. Strah je bio jači. Važno je napomenuti da on nikada nije bio problem. Bio je kolateralna šteta.
Pravi problem je ta apstraktna zemlja u kojoj Srbima vade organe. To ne radi on, a ni njegovi roditelji, nego neko nepoznat, tamo negdje. Odletjela sam u tu ozloglašenu zemlju i stigla sam oko ponoći, bila sam pomalo zbunjena, a jedino što sam znala da izgovorim na albanskom jeziku je “mirmrama”, što znači dobro veče.
Sjela sam u autobus, putovala sam kroz Prištinu, a onda sam se i sastala sa njim, glavnim glumcem u mom životu. Na autobuskoj stanici su nas svi pozdravljali na srpskom i albanskom jeziku.
Nisam mogla da ne primjetim promjenu. Ljudi su bili srećni, niko ne brine o tome odakle ste, mladi pokušavaju da promijene naše zatrovane odnose. Vjeruju u to da svi Srbi znaju ruski jezik. Ispostavilo se da sam ja jedina među njima koja ne zna ni jednu jedinu riječ. S druge strane, i mi mislimo da su svi Albanci muslimani, tamnog tona i crne kose, a to definitivno nije istina, piše Stil.
Ja ne mogu da pričam o prevazilaženju predrasuda jer ih ja nikada nisam ni imala. Što se tiče moje porodice, pošto sam se vratila živa i u jednom komadu, svaki moj sljedeći odlazak u Albaniju bio je manje stresan. Umjesto da pokušavamo da ubijedimo nekoga i uvjerimo ga u ono u šta ne žele vjerovati, najbolje je da im samo pokažemo kako stvari zapravo mogu biti lijepe.
Citiraću majku mog dečka koja je prokomentarisala strah moje majke: Zar ne gledaju vijesti? Mi živimo mirno! A zatim je zastala i rekla: O, da.. oni gledaju.
Ljudi su prilično isti, a ono što stvara distancu između njih nisu kilometri, nego naracije koje se nameću.”
IZVOR (RBSM-RADIO)
Facebook Comments